U našem timu krenuli smo od cilja: želimo razgovore koji završavaju konkretnim preporukama, a ne samo dojmovima. Zato smo definirali format susreta i način bilježenja zaključaka. Time smo smanjili lutanje i povećali korisnost za sve članove.
Prvo smo odabrali veličinu grupe i ritam: 8–12 članova i jedan susret svaka tri do četiri tjedna pokazali su se održivima. Zatim smo postavili jednostavna pravila sudjelovanja, poput dogovora o spoilerima i vremenu izlaganja. Tako svatko dobije prostor, a rasprava ostane fokusirana.
Za odabir knjiga koristimo dvostupanjski postupak. Najprije skupljamo prijedloge uz kratko obrazloženje kome bi knjiga mogla odgovarati (npr. putovanja, osobni razvoj, mladi čitatelji). Potom glasamo, ali uz uvjet da se kroz sezonu izmjenjuju žanrovi i formati.
Čitanje smo olakšali tako da za svaku knjigu dogovorimo raspon stranica po tjednu i dvije međutočke za kratku provjeru. Tko ne stigne, može sudjelovati uz sažetak ili slušanje audioknjige, bez pritiska. Važno nam je da se navika gradi postupno i da klub ostane ugodno mjesto.
Za raspravu koristimo isti okvir pitanja na svakom susretu. Krećemo s dojmom bez detalja radnje, zatim prelazimo na likove, stil i temu, a završavamo s time kome bismo knjigu preporučili i zašto. Taj okvir pomaže i članovima koji prvi put iznose mišljenje.
Kako bismo imali usporedive preporuke, uveli smo kratku recenziju od četiri dijela: što je knjiga obećala, što je isporučila, što bi mogla smetati čitatelju i kome je najbolji izbor. Dodatno, svaki član navodi jednu scenu ili ideju koja mu je ostala, bez prepričavanja cijele radnje. Na kraju dobijemo sažet, koristan zapis koji se može dijeliti u grupi.
Posebno smo riješili format e-knjiga i audioknjiga jer ne čitaju svi na isti način. Dogovorili smo da se citati mogu prepričati ako ih je teško pronaći u audio izdanju, a za e-knjige koristimo označavanje bilješkama. Time izjednačavamo iskustvo i povećavamo uključenost.
Za knjige koje često putuju s nama uveli smo mini-protokol čuvanja. Dogovorili smo korištenje zaštitnih omota, izbjegavanje savijanja korica i jednostavno označavanje stranica papirnatim trakama umjesto presavijanja. Tako knjige ostaju uredne i spremne za posudbu među članovima.
Kad uključujemo djecu i mlade, radimo kraće susrete i više pitanja koja potiču osobni doživljaj. Umjesto ocjena, tražimo da izaberu omiljeni lik, trenutak i jednu rečenicu kojom bi knjigu opisali prijatelju. To olakšava razgovor i gradi sigurnost u izražavanju.
Na kraju svakog susreta radimo listu preporuka u tri razine: sigurna preporuka, preporuka uz napomenu i nije za nas, ali ima publiku. Uz svaku stavku dodamo dvije ključne oznake, primjerice "za odmor" ili "za osobni razvoj", i jedan razlog. Tako naši zaključci ostaju praktični i lako pretraživi za idući izbor.
